Zdravstveni turizam


Lošinjski turistički djelatnici s pravom ulaze prepuni optimizma u 2012. godinu. Iza nas su rezultati 2011. sa 2,2 milijuna ostvarenih nocenja i preko 285.000 ostvarenih dolazaka na području lošinjskog arhipelaga, sa povećanjem od 8 % u odnosu na 2010 godinu.

Godina u kojoj je Lošinj među prvima u Hrvatskoj ugostio tajne kupce u destinaciji, proveo veliki broj aktivnosti u destinacijskom menadžmentu, edukacijama, kvaliteti ljudskih potencijala, kvaliteti usluge. Naglašena je važnost internet promociji, komunikacijskim kanalima, međusobnoj komunikaciji između javnog i privatnog partnerstva u destinaciji, a jednako tako i sa medijima, partnerima i gostima. Zrak i more prve kvalitete, bioraznolikost, 220 km šetnica na 5 otoka, borova šuma, aromaterapija na otvorenom, autohtoni gastro specijaliteti, sportske mogućnosti, beskrajno prekrasna mala mjesta, otoci, uvale i vidikovci izdiže Lošinj kao posebno zanimljivu destinaciju prekrasnih ljudi i ljubaznih domaćina.

Ulazimo u 2012. godinu prepunu nepredvidljivosti, neizvjesnosti i izazova. Takav osjećaj stvara dobru radnu atmosferu, podiže želju za novim rezultatima i kvalitetom, jer znamo da samo dobar omjer usluge i kvalitete može današnjeg modernog gosta zadovoljiti, potrebno ga je oduševiti, ispuniti njegova očekivanja. Slavimo 125 godina od osnivanja turističkog ureda u Malom Lošinju, te 120 godina zdravstvenog turizma, kada su Mali i Veli Lošinj proglašeni klimatskim lječilištem. Upravo na tom tragu i danas želimo razvijati cjelogodišnji turizam na Lošinju, osmišljavamo cjelogodišnje turističke doživljaje, dok se istovremeno ulaže u razvojne infrastrukturne projekte. Grad uređuje rivu Priko, te Jadranka hoteli – Hotel vitality Punta**** u Velom Lošinju, kao dvije najvece investicije ove godine. Kruna projekata je prezentacija projekta Održivog razvoja turizma, koju očekujemo od Instituta za turizam u mjesecu ožujku, čime ćemo potvrditi da Lošinj gradimo kao destinaciju modernog održivog turizma i za slijedeće generacije.

Turistička zajednica Grada Malog Lošinja

Mag vjetra


U paru s najboljim prijateljem i sugrađaninom Nicolom Rodeom bio je dvostruki olimpijski pobjednik te trostruki svjetski prvak u jedrenju u klasi Star.

Rođen je u obitelji s dugom pomorskom tradicijom. Otac Pietro bio je suvlasnik četiri parobroda, a na njima je plovio i stric Giovanni. Otac bi se nakon putovanja volio opuštati u svojoj barci na jedra u čemu mu je društvo pravio mali Tino koji je upijao svaku njegovu riječ o jedrima i brodovima. S pet godina je već znao plivati i ploviti barkom na jedra uz budno oko svog oca. Ubrzo je od oca i strica na poklon dobio malu barku s jarbolom od dva metra. Stric mu je objasnio kako se služiti opremom i zatim mu rekao: “Sada znaš sve, uskoči, opremi i idi” koju je kasnije Tino iskoristio za naslov svoje autobiografske knige “(Opremi i idi! Arma e vai!”).
Nakon završetka smjera nautike na Pomorskoj školi u Malom Lošinju za uspješno školovanje otac ga je nagradio s dvije godine slobode. To vrijeme Tino je iskoristio za plovidbu na petmetarskoj barci s kojom se zajedno sa psom otisnuo prema dalmatinskim otocima, izbivajući od kuće i po nekoliko tjedana. Provodio je vrijeme loveći ribe, upoznavajući ćudi mora i vjetra te izoštravao osjetila iskušavajući svoje mogućnosti i granice. Upisao je Mornaričku akademiju u Livorno 1934. a u talijanskoj ratnoj mornarici služio je do umirovljenja. Kao podvodni diverzant umalo je oslijepio 1946. u eksploziji pri razminiravanju luke Taranto.

Zvali su ga „Mag vjetra“ jer je znao ‘nanjušiti’ promjenu vjetra prije no što bi došla. Kao zapovjednik školskog borda “Amerigo Vespucci” izašao je iz luke Taranto pod punim jedrima, bez motora ili tegljača, kroz uski prolaz pokretnog mosta 1965., što do danas nitko nije ponovio. Iste godine na jedra je doplovio u London po rijeci Temzi. Za zasluge u talijanskoj ratnoj mornarici dobio je 9 odličja. Od 1997. do 2002. pet godina uzastopce pobjeđivao je na talijanskoj regati za veterane Over-60’s. Peti puta pobijedio je u 88. godini, dvije godine prije svoje smrti.

Živio je u Rimu sa suprugom i kćerkom, a kad god je mogao volio je dolaziti na Lošinj svojom brodicom „Kerkyra“. Predsjednik Republike Italije Carlo Azeglio Ciampi 2001. imenovao ga je Vitezom Velikog Križa i odlikovao ordenom za zasluge. Počasnim građaninom Lošinja proglašen je 2000. Nakon posljednjeg ispraćaja u Rimu, helikopterom Ratne mornarice Italije prebačen je prema vlastitoj želji na svoj rodni otok gdje počiva u obiteljskoj grobnici na Svetom Martinu.

Apoksiomen


Antički brončani kip atleta, visok 192 cm, izvađen iz podmorja između otočića Vele Orjule i otoka Lošinja 27. travnja 1999., jedina je za sada pronađena velika bronca na istočnoj obali Jadrana. Pretpostavlja se da je u more dospio početkom 1. stoljeća, kamo su ga tijekom jaka nevremena bacili zbog opasnosti od prevrtanja broda ili kao žrtvu bogovima za siguran nastavak putovanja kroz Osorski kanal u kakvo bogato odredište na sjeveru Jadranu.

Kip predstavlja atleta, mladog sportaša u trenutku dok čisti strigil (strugaljka) kojim je sa svoga tijela sastrugao ulje, prašinu i znoj nakon natjecanja. Tijekom restauracije koja je trajala gotovo sedam godina, istraživanjem materijala i stila izrade kip je datiran u 2.–1. st. pr. Kr., a prototip na temelju kojega je izrađen, znatno je stariji, iz sredine 4. st. pr. Kr.

Od osam do sada poznatih varijacija prototipa Apoksiomena (od kojih je najpoznatiji brončani kip iz Kunsthistorisches Museuma u Beču, otkriven 1896. u Efezu), lošinjski je kip najcjelovitiji i najbolje sačuvan. Autor kipa je nepoznat, no klasična ljepota i vrsnoća izrade govore o vrhunskome majstoru.

© Copyright by Laura / Design by WellMades
x-teens.org